DUŠAN VELETIĆ “GANJA” BOKSERSKE SNOVE U AMERICI: “Voleo bih kad se vratim u Srbiju, da odradim meč na Balkan Boxing eventu pred svojom publikom”
- Dušan Vasiljević

- 3 days ago
- 3 min read

Dušan Veletić (31) je bokser u najboljim godinama, osvajač je srebrne medalje na Evropskom prvenstvu u Beogradu (2024) u superteškoj kategoriji (+91 kg), a iste godine postao je nosilac šampionskog pojasa internacionalnog profi prvaka Nemačke u konkurenciji “teškaša”.
Posle toga, Veletić se dugo nije pojavljivao u medijskom prostoru Srbije. Zbog zdrastevnih problema, bio je podvrgnut uspešnoj hirurškoj intervenciji na kičmenom stubu, zbog čega je jedno vreme bio van bokserskog fokusa.
U međuvremenu, Veletić se vratio u Sjedinjene Američke Države, tačnije u Čikago, gde obitava velika srpska zajednica. Veletićeva porodica se iz bivše Jugoslavije preselila krajem devedestih godina prošlog veka u SAD, kad je Dušan bio dečačić. Porodica Veletića se posle godina provedenih u SAD, vratila u Bosnu i Hercegovinu, započevši novi život u Republikci Srpskoj, tačnije u Bijeljini.
Vratio si se u SAD, gde si proveo detinjstvo i izrastao u punoletnog mladića i počeo da treniraš boks?
“Zvanično stalno živim u Sjedinjenim Američkim Državama. Ranije sam iz Amerike dolazio u Srbiju više puta godišnje zbog priprema, ali sad sam odlučio da se preselim i da počnem ovde u Americi da “ganjam” svoje bokserske snove”, istakao je Dušan Veletić.
U kojem „džimu“ treniraš u Americi?
“Treniram u čuvenoj sali “Sam Collona” u Čikagu. U ovoj istoj sali gde treniram, svojevremeno je trenirao čuveni poljski teškaš Andrej Golota (Andrew Golota). Imaju ovde dosta dobrih trenera i odličnih sparing partnera. Najviše sparingujem sa Deontejom Petitivom (Deontae Pettitew). On je na WBO rang listi 15-ti na svetu u teškoj kategoriji. Probijam se u Americi preko Timske bokserske lige (TBL) i nadam se da ću preko tog takmičenja dobiti ponude od američkih promotora i menedžera”.

Kakvi su uslovi za treninge u Americi i može li da se živi isključivo od boksa?
“Uslovi za treninge u Americi su dobri. Ali, ja sada ne mogu da živim samo od boksa. Trenutno moram dosta da radim i otvaram lični biznis”.
Koliko si mečeva imao u Americi?
“U Americi sam odboksovao desetak mečeva u TBL (Team boxing league), koji se organizuje na principu timske borbe, gde cela ekipa boksuje ukupno 24 runde. Svaki bokser odradi jednu ili dve runde. Ja najčešće boksujem 8. i 16. rundu na eventu. U TBL su baš dobri borci, uglavnom bivši prvaci Amerike...”
Posle Evropskog prvenstva u Beogradu 2024. godine, gde si osvojio srebrnu medalju u superteškoj kategoriji, nisi imao mnogo profi borbi?
“Posle Evropskig prvenstva u Beogradu, gde sam osvojio srebrnu medalju, imao sam samo jedan profi meč. Bilo je to protiv Čeha Tomasa Saleka, za pojas internacionalnog prvaka Nemačke u teškoj kategoriji. Posle toga sam imao operaciju kičme, pa sam imao godinu dana oporavak. Zbog toga nisam bio dugo u ringu. Ali, sad se to menja, vraćam se u ring “gladniji” nego ikad”, naglasio je Veletić.
Da li pratiš mečeve koje organizuje promocija Balkan-Boxing i kako ti se sve to čini?
“Balkan Boxing je dobra platforma za regionalne borbe, da digne naše boksere, da ih neko od jačih i bogatijih promocija zapazi. Tako da je to baš ono što je nama potrebno u profi boksu. Imamo bokserski kvalitet, ali nemamo dovoljno veliko medijsku pažnju, da bi mogli daleko da doguramo na globalnom nivou”.

Da li nameravaš da se vratiš u Srbiju i boksuješ profi meč pred svojim navijačima?
“Voleo bih, kad se vratim u Srbiju, da odradim meč na Balkan Boxing eventu, pred svojom publikom. Možda bih mogao da boksujem meč za prvaka sveta u bridžer kategoriji (bridgerweight – do 101,615 kg) u Srbiji, jer mislim da sam u težini do 100 kilograma jedan od najboljih boksera na svetu”, istakao je Veletić (visina 195 cm – takmičarska težina između 99 i 105 kg).
Da li si završio sa mečevima u dresu reprezentaciji Srbije, ili još uvek nije stavljena tačka na tvoju karijeru u olimpjskom boksu?
“Naravno da bih voleo da obučem dres reprezentacije Srbije i da učestvujem na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 2028. godine. Imam kvalitet, željan sam takvih izazova. Još neke kockice da se slože, da bude i malo sreće, pa da jurimo tu medalju na Olimpijadi”, zaključio je srpski kolos iz dalekog Čikaga.
Foto: Privatna arhiva/Screenshot TBL



Comments